Teško je bilo na jednom mestu sabrati i izneti utiske sa XIX izdanja Hercegnovskog strip festivala. Pre svega, zato što je svaki od pet dana bio krcat sadržajima. A zatim i zbog toga što je after, koji je potrajao dva dana nakon oficijelnog završetka, bio ništa manje ispunjen i kvalitetan.
Potpisnik ovog teksta se ambiciozno, pre debitantskog dolaska na HSF, nadao da je moguće ispratiti sva stripovska i muzička dešavanja, ujedno se družiti, kupati u moru, razgledati lepote Herceg Novog i Boke. No, nakon prvog dana postalo je jasno da je to neizvodivo. Tako je najbolje bilo primeniti taktiku prepuštanja toku zbivanja i trenutnom osećaju. Stoga ovo neće biti klasičan sveobuhvatni izveštaj, precizne hronologije, već skup ličnih impresija. Možda će onima koji su bili tu poslužiti kao podsetnik, a onima koji nisu, kao uvid u veličinu i značaj i ove manifestacije.
Zvanično otvaranje odigralo se u petak, 5. septembra. Kao uvertira poslužio je odlomak iz multimedijalnog spektakla Moby Dick City Blues, o kom ste detaljnije mogli čitati u prethodnoj objavi na ovom blogu. Zatim su Nebojša Mandić i Jovan Subotić, glavni organizatori festivala, uz predstavnike Ambasade Italije, najavili šta sve publika može da očekuje na ovogodišnjem izdanju, ali i nagovestili planove za budućnost, te proglasili festival otvorenim. Uputili su nas na čak tri izložbe, koje su istovremeno otpočele.
Prva od njih, u galeriji Josip Bepo Benković, se sastojala od radova dvanaest specijalnih gostiju, kojima su prikazani različiti aspekti njihovih karijera.
Druga, možda i najimpresivnija, u istom prostoru, ali na spratu iznad, bila je retrospektivna izložba Stevana Subića, povodom desetogodišnjice njegovog debitovanja na ovom festivalu. Pored printova velikog formata, svojevrsnog podsetnika na njegova najznačajnija dela, bili smo u prilici da vidimo originalne table iz priča rađenih za časopis Métal Hurlant, od kojih jedna još uvek nije objavljena. Prava ekskluziva, koja nam je omogućila bolje upoznavanje sa kreativnim postupcima ovog vanserijskog umetnika svetskog kalibra.
Treća izložba, u galeriji Sue Ryder, nosila je naslov Hugo Pratt - Corto Maltese: Naslijeđe, djelo i biografija. Uprkos tome što na njoj nije bilo originalnih Pratovih tabli i crteža, predstavljala je pravu poslasticu. Stranice i kadrovi iz stripova, kao i akvareli velikog formata, prostrti preko zidova, uz vešto napisane tekstove i izvučene citate, proveli su nas kroz ključne avanture mornara sa zlatnom minđušom u uhu, kao i ništa manje pustolovinom prožetim životom njegovog tvorca.
Nastupom pobednika Bunt rock festivala, sastava PAKS, dvojca koji je publiku vodio kroz čitav niz žanrova i uticaja, otpočeo je muzički deo programa na tvrđavi Forte Mare. Iste večeri, nešto kasnije, nastupila je Ida Prester sa bendom Lollobrigida. Od samog starta je ekipa predvođena Idom krenula žestoko, i tako je bilo do samog kraja. Dva bisa svedoče o uzajamnim simpatijama benda i hercegnovskog auditorijuma.
Narednog dana, od 11h, započeo je deo programa koji se, na različitim lokacijama, odvijao svakog dana do 17 časova. Naime, više od stotinu stranih i domaćih autora smenjivalo se za stolovima gde su besplatno crtali i potpisivali za publiku. Upravo ovaj segment je nešto što izdvaja i izdiže HSF u odnosu na druge festivale stripa. Prilika da se dobije crtež od velikana kao što su Eduardo Riso, Fransoa Buk, Džil Tompson, Džok i mnogi drugi, da se sa njima proćaska u relaksiranoj atmosferi, privilegija je koju ova manifestacija nudi. Neumesno bi bilo navesti samo neka imena, a druga izostaviti, dok bi izvlačiti čitav katalog stranih i domaćih crtača, kako prekaljenih majstora, tako i neafirmisanih autora, bilo preterano, iako je talenat i rad svakog od njih neosporan.
Ipak, svi koji su bili prisutni će se jednoglasno složiti da je klučni sastojak Hercegnovskog strip festivala druženje. Neformalni razgovori, razmene anegdota, zajedništvo ljubitelja devete umetnosti svih vrsta, od autora, dizajnera, muzičara, preko organizatora, novinara i promotera kulture, predstavnika izdavačkih kuća, omogućili su visok nivo razmene kreativnosti i informacija.
Privilegija je bila i prisustvovati jednom od retkih ovogodišnjih nastupa sastava 16 osam 23, koji je furioznom izvedbom svojih najvećih hitova na pravi način pripremio publiku za šou koji su priredili Artan Lili.
Poslednjeg dana, oluja je skratila tradicionalnu plovidbu katamaranom i sprečila mnoge da prisustvuju nastupu benda TBF. Međutim, kao svojevrsni bonus, u podnevnim časovima, dok je vreme još služilo, publika je mogla da svedoči ranije nenajavljenom nastupu multitalentovanog umetnika Jurija Landmana. Autor stripa 1991, dostupnog i u domaćem izdanju, graditelj instrumenata koji je sarađivao sa bendovima Sonic Youth i Einsturzende Neubaten, odsvirao je nekoliko autorskih numera na šarenolikom asortimanu instrumenata koje je sam pravio. Time nam je dao uvid u srž svoje estetike, u čijem centru su buka, zvuk i ideja da se, uz adekvatan pristup i tretman, može svirati na bilo čemu, čak i bocama Pepsija i Coca-Cole prikačenim na elektroniku.
Tako je završen devetnaesti HSF. Dalo bi se o njemu reći još onoliko. Verovatno bi svako od prisutnih mogao da navede sijaset doživljaja. No, ono što je bitno je da je festival potvrdio svoju jedinstvenost na svetskom nivou, a koja se ogleda u relaksiranoj, prijateljskoj atmosferi među svim njegovim učesnicima i posetiocima. Dvodnevni after, ništa manje ispunjem crtanjem, razgovorima i novim poznanstvima ide tome u prilog.
Sledeće godine se obeležava jubilej. Organizatori su već počeli da ga pripremaju. Kako kažu, sprema se nešto što će nadmašiti sva dosadašnja izdanja. A ozbiljno se radi i na Strip vikendu, na kojem se takođe može očekivati susret sa najvećim autorima devete umetnosti. Zato sa nestrpljenjem čekamo najave i nova druženja.
Нема коментара:
Постави коментар